(Pre)dragi ministre Šustaru,
krajem veljače 2016. godine izjaviti da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sportu pisan za Zdravka Mamića može netko izrazito zlonamjeran ili neinformiran, a ni jedno ni drugo ne ide vam na čast. S obzirom da navedeni Zakon ima 11 članaka, bilo bi dobro da ga pročitate i vidite gdje se to on odnosi na Zdravka Mamića, a ne dopustiti da vam u usta riječi stavljaju PR gurui Dinama ili HNS-a.
U njemu postoji članak koji kaže da osobe koje su pravomoćno kažnjene ne smiju obnašati funkcije u sportu tri godine, a Zdravko Mamić trenutno nema pravomoćnu kaznu, jer da ima, kad je zakon donesen u srpnju prošle godine, on bi bio eliminiran iz nogometa. Kako vidite, još uvijek je vrlo aktivan u nogometu kao zamjenik predsjednika HNS-a, te savjetnik u Dinamu.
Kažete da se Zakon donio bez rasprave, što također nije točno – o njemu se raspravljalo na splitskoj Rivi pred 30.000 navijača, pa u Hajduku gdje je oformljena radna skupina za njegovu izradu sačinjena od desetak stručnjaka. Po izradi je prijedlog predan u dva ministarstva – uprave i sporta. Organiziran je javni okrugli stol na koji su bili pozvani svi saborski zastupnici, među njima i Ante Kulušić, saborski zastupnik i član Izvršnog odbora HNS-a. Prijedlog zatim dolazi u Sabor po potpise zastupnika ne bi li išao u hitnu saborsku proceduru, što znači da će imati samo jedno čitanje. Nakon što su se skupili potpisi, time se osiguralo da pitanje hitne procedure donošenja Zakona dođe na dnevni red Sabora, što se i dogodilo, te su saborski zastupnici nakon rasprave izglasali da se može krenuti s hitnom procedurom. Zatim prijedlog izmjena dolazi u Vladu koja traži od Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta (MZOS) mišljenje. Nakon nekoliko tjedana analize MZOS podržava navedeni prijedlog izmjena Zakona o sportu, što nakon rasprave užeg, pa i šireg kabineta Vlade potvrđuje i sama Vlada. Prijedlog zakona se zatim vraća u Sabor gdje o njemu raspravlja Odbor za zakonodavstvo koje je dalo zeleno svjetlo izmjenama, te je proslijeđen u Odbor za obitelj, mlade i sport koje također raspravlja o njemu i podržava ga. Na koncu dolazi u Sabor gdje se vodi rasprava o predloženim izmjenama, nude amandmani, glasa i na koncu se stavlja na snagu uz potpis predsjednice. Zar zaista sve gore nabrojano ne smatrate raspravom?
Kažete da se Zakon donio da bi se tamponirala jedna osoba i da vam nije jasno zašto? Pa možda bi se, da je ranije donesena obveza javne objave financijskih izvještaja, ranije i posumnjalo da iz GNK Dinama cure milijuni? Trenutno je brojčanik zaustavljen na 270 sumnjivih i nestalih milijuna kuna. Da je postojala zakonska obveza objave financijskih izvještaja, koje su unesene u zakon od srpnja prošle godine, možda bi šteta bila manja? Je li to dobar razlog za izmjenu zakona?
Kažete da se ne treba rješavati problem preko koljena brzim izmjenama Zakona o sportu? Ako ne znate, Hajduk već godinama nije ni u jednom radnom tijelu nogometnog saveza. Da pojednostavimo, imate tijelo javne vlasti, HNS, kojemu je od strane RH povjereno vođenje nogometa i koje je, zato jer im se ne sviđa klub iz Splita, eliminirao isti iz svega?! Kažu da „recepcionar„ Marin Brbić na njegovom čelu ne poznaje nogomet? Iako se radi o osobi koja je na mjesto predsjednika Hajduka došla s mjesta člana uprave jednog od većih hotelijerskih lanaca u zemlji. Zato čovjek koji dolazi iz naftnog biznisa i vaše Rijeke, Damir Mišković, zna sve o nogometu? Gdje je točno Mišković imao veze s nogometom prije nego je kupio Rijeku, a na njezino čelo došao je kada i Marin Brbić, javnim natječajem, na čelo Hajduka? Mišković, a s ovim tekstom ne želimo umanjiti njegovu poziciju, jer zaslužuje kao predstavnik Rijeke na njoj biti, je trenutno zamjenik predsjednika HNS-a, a Marin Brbić, ni itko iz Hajduka, nije ni u kakvom nogometnom tijelu ili komisiji. Navedeni Brbić je u par godina vratio 100 milijuna kuna duga, je od marketinga i sponzora zaradio više novaca nego svi sportski klubovi u zemlji zajedno i predstavlja najgledaniji sportski klub u zemlji u koji je godišnju članarinu do danas platilo preko 24.000 ljudi, što je i za Bundesligu respektabilna brojka koja ga svrstava skoro u top 10 klubova u Njemačkoj po broju članova. Zar zakonska pomoć da se profesionalni nogometni klub takve veličine kao Hajduk više ne može eliminirati iz rada HNS-a smatrate lomljenjem preko koljena!?
Pričate o podjeli sjevera i juga?! Zar nakon recentnih događanja u futsalu zaista možete tako misliti?! Da vas informiramo, u futsalu je nastala buna kada je Izvršni odbor HNS-a maknuo čovjeka koji 23 godine radi u malom nogometu i zamijenio ga nekim svojim poslušnikom. To je rezultiralo time da se dva najjača kluba u zemlji, od kojih je jedan iz Zagreba, a drugi iz Splita, ujedine u borbi protiv ovakvog HNS-a. Usput su se simbolično učlanili u Hajduk. I da, po novim izmjenama Zakona o sportu, koje vi smatrate da su donesene ishitreno, ti futsal klubovi će imati veća prava u savezu i obavezno svoje predstavnike u skupštinama HNS-a – treba li napomenuti da ih danas ondje nema? Imaju svoju Komisiju za mali nogomet, odnosno više nemaju ni to, jer su nekome zasmetali.
I za kraj spominjete Mađarsku? Stvarno ćete u njihovu premijeru Orbanu i načinu na koji on ulaže u nogomet naći uzora za Hrvatsku? Čovjeku koji je kraj vlastite rodne kuće izgradio jedan od najluđih stadiona na svijetu? Zemlju gdje su njegovi prijatelji iz sela i stranke pokupovali sve nogometne klubove? Zar bi nam uzor trebala biti Mađarska koje nema nigdje na nogometnoj mapi Europe, bilo klupskoj ili reprezentativnoj, i koja ulaže milijune eura poreznog novca u stadione samo prijateljskih klubova?
Jedino što ste dobro zaključili je da podjele u društvu koje generira nogomet trebamo ispraviti. Problem je što očito još ne znate gdje ćete ih ispravljati, a mi se samo možemo nadati da nećete krenuti u krivom smjeru.
Izvor: nogometplus.com
