Piše Edi Zelić
Razne primjere za još uvijek nerazvijenu demokratsku političku kulturu u Hrvatskoj ovih dana pronalazimo u diskusijama i medijskim natpisima koji tematiziraju organizaciju gay parade u Splitu. Jedan takav primjer je svakako i izjava Vesne Pusić koja je reagirala na prozivke Udruge Žena u Domovinskom ratu kako se kao ministrica više brine o gay paradama nego o silovanim ženama koje mjesecima traže sastanak sa njom. Pusić je, vjerovali ili ne, odgovorila da bi Udruga Žena kao organizacija koja okuplja žrtve, trebala pokazati solidarnost sa žrtvama druge vrste nasilja i pojaviti se u prvim redovima splitske gay parade.
Zamislite prizor: žene koje su u Domovinskom ratu silovane, pretučene, vrijeđane, maltretirane na najgnusnije načine i koje danas svoje silovatelje susreću po vukovarskim ulicama jer ih pravosuđe hrvatske države nije osudilo, te bi žene, dakle, po gospođi Pusić trebale smoći snage i dati podršku žrtvama drugih vrsta nasilja, dakle homoseksualcima i lezbijkama koji trpe napade nedovoljno tolerantnog društva. Autorice potresne knjige „Sunčica“ odjevene u dugine boje trebale bi se prošetati s veselom povorkom po splitskim trgovima, ljubiti se, grliti i kočoperiti u prvim redovima s ispiercanim lezbijkama i ukočenim pederima? To je scenarij kakvog ga otprilike zamišlja hrvatska ministrica vanjskih poslova??
Možda bi se Udruga Žena trebala solidarizirati i s ministricom Pusić, jer je dobro poznato kako je šefica hrvatske diplomacije, koja je nakon osvajanja prestižne fotelje na Zrinjevcu još punija sebe u javnim nastupima, svojedobno u Saboru pretrpjela nasilje „mudraca i madraca“. Dakle, predlažemo Udrugi Žena da sroči novi dopis na adresu Ministarstva vanjskih poslova i upozori na sramotnu formulaciju jednog bivšeg zastupnika. Možda bi takav dopis prije doprio do Vesne Pusić? Naime, naša ministrica tvrdi da nije primila (?) zahtjev za sastankom Udruge Žena na čelu s predsjednicom Marijom Slišković. Kako prenosi tportal, u vrijeme kada je (navodno) poslan zahtjev za sastanak, Pusić ističe da joj je glavna tema bio referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Očito su ministrica i njezin aparat bili preopterećeni višim ciljevima pristupa EU, pozitivnog ishoda na referendumu i ispravnog lobiranja na gradskim trgovima Hrvatske. Ukratko, toliko je bilo posla da se jednostavno predvidio i izgubio nekakav zahtjev nekakve udruge Žena koja traži kažnjavanje četnika i srpskih zločinaca silovatelja koji slobodno šeću po našoj državi, uživaju u amnestiji, raznim beneficijama, mirovinama…
Europski je, dakako, korektno zalagati se i govoriti o ravnopravnosti homoseksualaca u društvu, važno je naglašavati da velika braća u Bruxellesu prate svaki koračić koji se poduzima u smislu gay parade u gradiću pod Marjanom (moš mislit…), ali je s druge strane nekorektno jasno i glasno progovarati o tabu temi koja bi valjda otvorila previše pitanja i probudila strasti koje bi mogle biti pandan onima koje trenutno slušamo s druge strane Dunava. Polupali ste lončice, gospodo.