Bivši hrvatski ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić nije prekršio pravila Sveučilišta u Augsburgu gdje je promovirao 1989., priopćilo je Sveučilište u Augsburgu u četvrtak nakon provjere optužbi da je Barišić u svojoj disertaciji samoga sebe plagirao.
“Nakon provjere istraživanja koja su provela dva gremija Sveučilišta u Augsburgu koja su se bavila optužbama na račun dr. Pave Barišića nema dokaza koji bi opravdali optužbe o pokušaju prijevare pa tako neće biti pokretane nikakve daljnje mjere”, priopćio je Klaus P. Prem, glasnogovornik Sveučilišta u Augsburgu.
U priopćenju se objašnjava da Barišić doduše u svojoj disertaciji “Svijet i etos. Hegelov stav glede propasti Zapada” nije istaknuo dijelove iz tekstova koje je već ranije objavio što s današnjeg stajališta predstavlja „jasnu formalnu grešku“ ali da ta greška ne predstavlja „znanstveno neprimjereno ponašanje“ u smislu pravilnika Sveučilišta u Augsburgu.
“S obzirom na to da nedostaje prepoznatljiva ili dokazana namjera za prijevaru koja bi bila povezana s ovim neisticanjem već objavljenog teksta i posebice zbog toga što je djelomice dokazano i djelomice se može pretpostaviti da je mentor bio obaviješten, ova formalna greška pravno, u smislu promocije nije relevantna“, objašnjava se u priopćenju te se zaključuje da iz tog razloga vodstvo sveučilišta „neće pokretati nikakve mjere protiv Dr. Barišića”.
Ugledni hrvatski znanstvenik Ivan Đikić u priopćenju medijima reagirao je na odluku Sveučilišta u Augsburgu o ocjeni doktorske disertacije bivšeg ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića.
Đikićevu reakciju prenosimo u cijelosti.
“1. Odbor nas je informirao da doktorska teza koju je profesor Barišić javno objavio 1992. u knjizi ne odgovara njegovom doktoratu koji je ostavljen na Augsburg Sveučilištu 1988. godine. To je novost i za nas jer nitko ne može doći do originalnog doktorata profesora Barišića. Doktorat prof. Barišića na Augsburg Sveučilištu nije deponiran javno u knjižnici tako da znanstvenici još uvijek ne mogu pročitati njegov izvoran doktorski rad.
2. Četiri poglavlja doktorata prevedena su iz hrvatskih izvora (objavljenih radova) na njemački jezik, uvrštena u doktorat i nisu nigdje citirana. Oni shvaćaju da to nije znanstveno korektno gledajući s današnje strane no ne smatraju da je to dovoljna greška jer je s time bio upoznat njegov mentor (koji je u međuvremenu umro) a koji je to kao u to vrijeme i odobrio. Naravno da je to danas potpuno neprihvatljivo sa strane znanstvene čestitosti od strane mentora i doktoranta.
3. Vrlo važno je da je potvrđeno da je dio magisterija preveden s hrvatskog na njemački i također nigdje nije citiran. Izgovor AU je da je taj dio samo manji dio njegovog magisterija. Što je također neprihvatljivo sa stanovišta znanstvene čestitosti jer i taj manji dio je korištenje istog teksta za obranu i magisterija i doktorata. To jest, stjecanje dvije titule za isti dio teksta.
4. Također su izjavili da prof. Barišić nije trebao citirati ime prevoditelja s hrvatskog na njemački. Odbor smatra da to nije greška jer su prevođene njegove riječi. No iz današnje perspektive to je neprihvatljivo jer se smatra da je doktorat pisan osobno od pojedinca, a ne prevođen od prevoditelja. Ako je prevoditelj to radio onda se treba navesti ime prevoditelja, a ne davati dojam da je on to sam pisao na njemačkom jeziku.
AU je utvrdio te greške no smatra da prof. Barišić usprkos svim tim nedostacima nije napravio dovoljno velike znanstvene greške za formalno oduzimanje doktorata s obzirom na tadašnje uvjete izrade doktorata. Osobno sam zadovoljan da su potvrđene činjenice koje smo naveli o pisanju doktorata. Prihvaćam službenu odluku Augsburg Sveučilišta da te greške nisu, za njihove standarde, dovoljne za dalje mjere oduzimanja doktorata i ne želim ulaziti u razloge njihove odluke.
Također sam sretan da je Augsburg Sveučilište eksplicitno navelo da se napravljene greške u izradi doktorata prof. Barišića iz današnje perspektive smatraju neprihvatljivim pogreškama u pisanju disertacije tj. da ne prate standarde DFG-a za znanstvenu čestitost. Osim toga potvrdili su sve ono što smo napisali kao utvrđene nedostatke u pisanju doktorata. To apsolutno demantira izjave prof. Barišića da nije napravio nikakve greške u izradi svoje disertacije. I također ukazuje da su se standardi promjenili i da se današnji političari u 21. stoljeću, posebno ministri obrazovanja, moraju ponašati skladno najvišim kriterijima znanstvene čestitosti, te biti odgovorni, činjenični i samokritični o svojim radovima koji su pisani prije nekoliko desetljeća. Ministar obrazovanja mora biti primjer znanstvene čestitosti za cijelu vertikalu obrazovanja i znanosti.” (cd/dnevnik.hr)
