Hrvatska nacionalna neovisnost konačno je osigurana! Tom rečenicom svoj članak u Washington Timesu pod naslovom „Croatia’s triumph“ započinje Jeffrey Kuhner. Poznati kolumnist osvrće se u svom tekstu na nedavnu oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču koja je, prema Kuhneru, s pravom proslavljena na veliko u Hrvatskoj.
General Ante Gotovina utjelovljuje hrvatsku borbu za neovisnost, navodi Kuhner i objašnjava pozadinu rata u Hrvatskoj: 1991. godine, potpomognuti JNA i srpskim diktatorom Slobodanom Miloševićem, srpski teroristi i paravojne formacije započele su agresiju protiv Hrvatske, a kasnije i Bosne i Hercegovine. Pri tome je Miloševićev cilj bio jasan: genocid! Njegovi srpski pljačkaši okupirali su gotovo trećinu teritorija Republike Hrvatske, ubili su oko 20 tisuća ljudi i etnički očistili zemlju od više od 200 tisuća civila. Cijeli gradovi, poput Vukovara, poravnati su sa zemljom.
U BiH Miloševićeve snage počinile su čak i veće štete. Sustavno su poklali na stotine, pa čak i na tisuće Bošnjaka i Hrvata, zauzeli su više od 70 posto bosanskog teritorija, prognali su gotovo dva milijuna ljudi i odgovorni su za veliki broj masovnih grobnica i koncentracijskih logora. Miloševićev je cilj bio ostvariti etnički čistu Veliku Srbiju koja bi sezala od Dunava do Jadrana.
Tijekom ljeta 1995. Milošević je bio na vrhuncu svoga neofašističkog, imperijalističkog projekta. Ipak, hrvatske vojne snage predvođene generalom Gotovinom, uz potporu SAD-a i nakon odgovorajuće odluke hrvatske Vlade, otpočele su sjajnu vojno-oslobodilačku akciju pod nazivom “Oluja”. Vojna ofenziva vratila je ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske na velikom dijelu do tada zauzetog teritorija. Ujedno je značila odlučujući udarac Miloševićevom snu o Velikoj Srbiji.
Vojska generala Gotovine oslobila je hrvatski teritorij. Štoviše, vojne snage su prodrle sve do Bosne i Hercegovine i spasile su Bihać od sudbine kakva se dogodila Srebrenici. Ukratko, Gotovinine akcije potisnule su beogradske kampanje masovnog ubijanja i etničkog čišćenja, navodi novinar Kuhner u svom komentaru koji, što je zanimljivo, nije u cijelosti preuzet od previše hrvatskih medija.
Nitko, tvrdi Kuhner, ni EU, ni UN, ni NATO, nije učinio više od generala Gotovine da bi se zaustavilo daljnje ratovanje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Gotovina, dakle, nije nikakav ratni zločinac, nego veliki hrvatski patriot i heroj.
Njegov je zločin, međutim, u očima Beograda i tužitelja u Den Haagu bio da je odigrao odlučujuću ulogu za realiziranje teško stečene hrvatske neovisnosti. Od svojih samih početaka srpski dominirana Jugoslavija bila je represivna, sintetička država. Njezini zatočeni narodi, posebno Hrvati, gladovali su i borili se svim silama da bi se oslobodili čeličnih beogradskih pandži. Stoga je raspad Jugoslavije bio neminovan te je značio veliku pobjedu za demokraciju i pravo na nacionalno samoodređivanje. Ipak, za Srbe je to značilo gubitak imperijalnog prestiža, regionalne hegemonije i svih blagodati ekonomske eksploatacije. Jasno je, dakle, da je srpski cilj bio da se potisne hrvtski nacionalizam prikazivajući ga kao nešto nelegitimno.
To je i razlog zašto je Beograd u izuzetnoj mjeri lobirao u Haagu da se uhapsi generala Gotovinu i demonizira vojno-redarstvena operacija “Oluja”. UN-ovi tužitelji pali su na tu provokaciju. Pokušali su izjednačiti krivnju sviju strana uključenih u konflikt kriminalizirajući pri tome hrvatsku vojnu ofenzvu. Postavili su tezu da je “Olujom” prognano oko 200 tisuća Srba, da je ubijeno na stotine civila u navodnom planiranom pokušaju da se etnički očisti Hrvatska. Drugim riječima, UN-ovi istražitelji i tužitelji htjeli su transformirati Hrvate iz žrtava u agresore, pri tome uspostavaljajući tezu da je Hrvatska nastala na zločinu. Slučaj Gotovina prijetio je ugroziti čak i nacionalnu suverenost Hrvatske, sigurnost njezinih granica i međunaodni legitimitet. Srpski revanšisti nadali su se da bi mogli upotrijebiti slučaj Gotovina kao izgovor za uspostavljanje Velike Srbije – pravnim sredstvima, ako to već nisu uspjeli vojnim načinom.
Tužitelji su bili u krivu, i to očito u svakoj točki optužnice. Činjenica je da je srpsko stanovništvo iz Hrvatske izbjeglo prije početka akcije “Oluja”. Nekoliko dana prije ofenzive, Miloševićev režim je javio srpskim pobunjenicima da evakuiraju područje s obzirom na hrvatsku vojnu silu. Srpski “jaki čovek” prepoznao je da više ne može držati pod kontrolom velike dijelove hrvatskog teritorija. Naredio je da se Srbi iz Hrvatske presele u Bosnu i na Kosovo nadajući se kako bi tako mogao konsolidirati barem neke svoje strateške dobitke. Drugim riječima, vojska generala Gotovine nije ni mogla počiniti etničko čišćenje, jer je to već bilo napravljeno mnogo prije, i to po nalogu Beograda. Što se tiče ubijanja srpskih civila, navodi Kuhner, to je učinjeno od strane hrvatskih pojedinaca koji su ubijali iz osvete, i to nakon što su hrvatske vojne snage napustile oslobođene regije i nastavile svoj put prema Bosni i Hercegovini. Zagreb je, zaključuje Kuhner, uspješno procesuirao mnogobrojne zločine počinjene od strane Hrvata.
Oslobađajuća presuda generalu Gotovini definitivno znači veliki politički preokret na Balkanu. Jeffrey Kuhner navodi da je kao novinar više od deset godina argumentirao da je Gotovina nevin čovjek koji je žrtva pravnog progona vještica. Sada je dokazano da je Kuhner bio u pravu. Ali što je još važnije, dokazano je da je Gotovina u pravu i da je nevin čovjek.
Optužbe koje su podignute protiv generala Gotiovine prema Kuhneru su smiješne. Ali, Gotovina je prevaren od strane hrvatskih političara u Zagrebu – i lijevih i desnih – u kukavičkom pokušaju podilaženja Bruxellesu i Washingtonu. Ostavljen je poput “govna na kiši” čameći godinama u nizozemskom zatvoru. Gotovina je istinski mučenik za hrvatsku stvar.
Pobjeda generala Gotovine također opravdava rat Republike Hrvatske za slobodom i neovisnošću kojim je ostvarena povijesna želja Hrvata da se riješe podjarmljenja. Mađari, Venecijanci, Austrijanci, Turci i Srbi, svi su oni zapovijedali Hrvatima. Ali neće više. Iz ruševina balkanskih ratova rođena je hrvatska nacija. Njezin je teritorij sada siguran. Njezine granice su zacementirane. Hrvatski je narod slobodan određivati sam svoju sudbinu i budućnost. Hrvatski trijumf je kompletan!
Pripremio Edi Zelić
