Piše Edi Zelić
Kako god izabrali hrvatski susjedi Talijani i bio im na vlasti Berlusconi ili Bersani, desnica ili ljevica, hrvatski „dijasporski“ promatrač talijanskih izbora ne može a da ne primjeti odličnu organizaciju i regulaciju prava glasovanja za talijanske državljane koji žive van granica svoje domovine.
2,6 milijuna Talijana koji žive diljem svijeta ima pravo glasovati na izborima za talijanski parlament i odrediti 12 zastupničkih mandata za svoju izbornu jedinicu (regije Europa uključujući Rusku federaciju i Tursku, Južna Amerika, Sjeverna i srednja Amerika te Afrika, Azija, Oceanija i Antarktika). Takvo je pravo zajamčeno talijanskim ustavom, a glasovanje se obavlja poštanskim putem.
Birači koji žive izvan Italije mogu birati i u svojoj domovini, ako to žele i ako se slučajno tamo zateknu. O tome moraju informirati talijanske vlasti najkasnije do 31. prosinca u godini koja prethodi isteku vladajućeg mandata. U slučaju prijevremenih izbora taj je rok deset dana nakon raspisivanja izbora.
Ministarstvo vanjskih poslova u tom slučaju proslijeđuje imena onih državljana, koji ipak žele glasovati u domovini, svojim kolegama u Ministarstvu unutarnjih poslova. Od tamo, pak, informacije idu dalje u lokalnu samoupravu, gdje se usklađuje i priprema popis birača.
Zakon o pravu glasovanja za talijansku dijasporu nije dugo na snazi, tek nekoliko godina, ali svakako predstavlja jasnu poruku da se u Italiji i iseljeništvo smatra sastavnim dijelom talijanskog nacionalnog bića. Štoviše, državna administracija ulaže velike napore i ogroman novac da se Talijanima po cijelom svijetu omogući što lakše sudjelovanje u izborima ili na referendumu.
Naime, nakon stupanja na snagu izbornog zakona prije nekoliko godina Talijani koji žive u iseljeništvu primili su dopis u kojem ih se molilo za dostavljanje aktualnih osobnih podataka. Takav dopis primaju redovno uoči svakih izbora ili uoči referenduma. S jedne strane, na taj način talijanska vlada ima aktualizirane podatke o svojim državljanima koji žive u svijetu. S druge strane, točno se zna na koju adresu treba slati glasačke listiće. Unutar spomenutih dopisa nalazi se čak i omotnica s plaćenim poštanskim markicama, u kojoj građani mogu vratiti svoje podatke konzulatu ili diplomatskom predstavništvu. To treba učiniti najkasnije u roku od trideset dana od primitka pisma. Dopisno glasovanje odvija se na isti način, naravno već određeno vrijeme prije samog glasovanja u Italiji.
Osim organiziranja glasovanja dopisnim putem, talijanska diplomatska i konzularna predstavništva pozivaju i motiviraju svoje građane na sudjelovanje, i to čak oglasima na talijanskom jeziku u uglednim novinama poput njemačkog Frankfurter Allgemeine Zeitung, gdje inače jedna četvrtina stranice oglasnog prostora košta i nekoliko tisuća eura.
Što reći nego pohvaliti Italiju za ovakvu brigu za svojom dijasporom, za svojim ljudima koji žive diljem svijeta i čije srce kuca još uvijek najviše za – Italiju.
A Hrvatska? Što čini Hrvatska?
Aktualna ministrica vanjskih poslova, gdja Vesna Pusic, je jedne prigode, dok je jos bila u opoziciji, izjavila kako u Dijaspori nema jos dovoljno politicke svjesti za dopisno glasovanje. To mozda ponajbolje dokazuje sto se to o nama misli na Zrinjevcu. Sad ce neke struje u Domovini zasigurno reci da nije fer usporedjivati Hrvatsku sa jednom razvijenom Italijom, dobro – neka im bude. Ali sa jednom BiH bi se mogli usporediti a tamo dopisno glasovanje funkcionira savrseno. Sapiente sat!