Trebalo je ovo biti povijesna golijada i trpanje Luksemburžana, no vidjeli smo igru za zaborav, nepokretnost Halilovića koji je stalno stajao u zaleđu i igra za potpuni zaborav u prvih 45 minuta. Isprika ne može biti ni eventualni šok koji je u Maksimirskoj 128 uzrokovao vratar Pablo Migliore nakon što je zatražio raskid ugovora. Dinamo je odradio posao a navijači ‘modrih’ gledali su nešto zbog čega bi mogli imati noćne more.
S druge strane igrači Fole u prvom dijelu imali su dvije sjajne prilike s kojima su mogli šokirati Maksimir. Prvo je u osmoj minuti Hadji pobjegao zadnjoj liniji ‘modrih’, ali je pucao pred gola, a u 37. je Bensi provozao 5-6 Dinamovih zvijezda i zatim neometan opalio loptu preko grede. Zvižduci s tribina sve su rekli o igri hrvatskog prvaka.
Mučenje se nastavilo i u drugom poluvremenu. Amaterska družina iz Luksemburga se odbijala predati pa je Jurčić u 62. minuti na teren poslao Ademija i Pamića umjesto Husejinovića i Antolića. Nakon njihovog ulaska pojačao se pritisak, ali to zbog toga što su gosti pali sa snagom.
U 67. i 68. napokon smo vidjeli i dobre situacije za pogodak od Dinama, ali udarci glavama Fernandesa (obranio Hym) te Pamića (pored gola) nisu promijenili stanje na semaforu.
Deset minuta kasnije zatresla se mreža Fole. Fernandesa je u kaznenom prostoru nepotrebno pokupio Keita, a siguran s bijele točke bio je Kramarić.
Do kraja utakmice upravo su Kramarić i Fernandes bili najbliži drugom pogotku, ali je ostalo minimalnih 1:0. I taj rezultat je jedino vrijedno spomena. (foto: Roberta F. / wiki)
