Dolazi euro kuni na more

Piše Edi Zelić

Novi elan koji se očekivao nakon uspješnog završetka pregovora za pristup Europskoj uniji, u Hrvatskoj se još nije pojavio. U jeku europske gospodarske krize i loše konjunkturne situacije u pojedinim zemljama, izuzevši donekle Njemačku, te pod velikim bremenom hitno potrebne konsolidacije državnog proračuna, nova hrvatska vlada još ne uspijeva pokrenuti hrvatsko gospodarstvo.

Međunarodni monetarni fond, koji je prije godinu dana za Hrvatsku u 2011. godini smatrao realnim rast od 1,3 posto, procijenio je sada da je hrvatsko gospodarstvo u stvarnosti poraslo samo za 0,25 posto. Najnoviji podaci hrvatskog Zavoda za statistiku čak pokazuju određenu stagnaciju gospodarstva u 2011. Za aktualnu godinu procjene su čak i lošije. MMF očekuje negativni rast od 1 posto, a bečki Institut za međunarodne usporedbe gospodarstava procjenjuje minus od 1,2 posto. U Hrvatskoj neki stručnjaci govore čak o 2 posto negativnoga rasta, čime bi naša zemlja definitivno zauzela zadnje mjesto u istočnoj Europi. Država u međuvremenu povećava određene trošarine, uvodi rekordni PDV i telekomunikacijski porez od 6 posto, nezaposlenost raste u nedogled – nikakvog preokreta na vidiku.

Vlada Zorana Milanovića prvih je stotinu dana strpljenja i tolerancije potrošila. Vrijeme je da se iz faze konsolidacije i upoznavanja situacije krene u fazu realizacije projekata, stvaranja radnih mjesta, pokretanja proizvodnje, privlačenja stranih investicija, podizanja efikasnosti državne uprave i administracije. Za sada od svega toga nema ništa. Govori se i mašta ovih dana o novim, velebnim zgradama vlade uz rijeku Savu. JPP projekti trebali bi to i ostvariti bez opterećenja državnog budžeta, ali je li zaista pravi trenutak za medijski prilično eksponiranu brigu o budućem mjestu zasjedanja hrvatske vlade? Ne bi li trebalo, pa i kroz JPP, najprije pokušati obnoviti školske zgrade diljem zemlje, osposobiti vrtiće, uvesti većeg reda u bolnicama i domovima zdravlja, pokušati optimirati sustav hitne pomoći, brinuti se o zbrinjavanju starijih i nemoćnih, učiniti lakšim svakodnevnu umirovljeničku borbu preživljavanja?

Gdje su ti Čačićevi, Linićevi, Ostojićevi projekti, gdje su ideje i prijedlozi? Kreće li se tek sada u njhovo razrađivanje? Ili su jedina rješenja prodaja državnih obveznica po Americi, sječa kadrova i podizanje poreza? Ako je tako, loše nam se piše.

Ali sva sreća da će uskoro krenuti turistička sezona, dolazi euro kuni na more da provedu ljeto zajedno i malo će se uzbuđeni duhovi primiriti. A i dijasporski bauštelci i njihova djeca dolaze svojim kućama. Ostat će, dakle, koja para i u Hrvatskoj.