London: središte Engleske, središte Velike Britanije i Ujedinjenog Kraljevstva, središte Commonwealtha, prijestolnica kraljeva i kraljica, dom i radno mjesto milijunima ljudi,… Grad koji se voli ili mrzi, kojeg se cijeni ili prezire, prema kojem ne može čovjek biti ravnodušan,… Konačno je došlo vrijeme da se iz prve ruke vidi i doživi njegove ljepote, ali i njegovu mračnu stranu, njegove znamenitosti i čuda, ali i njegovu bijedu i jad. I krenuli smo tako iz Kelkheima, iz hrvatske župe Main-Taunus/Hochtaunus, u pratnji s. Magdalene Višić i fra Filipa Mimice! Bilo nas je trideset i šestero: djeca i mladi (22 srebrenih i brončanih pobjednika Biblijske olimpijade), u pratnji odraslih. Naravno, dogovorili smo se da će nekoliko djece dobiti jednog odraslog na čuvanje jer znate kakvi su odrasli… I djeca su svoj zadatak obavila besprijekorno! Potajno smo se nadali da ćemo vidjeti i Kraljicu, ali radi krštenja svog praunuka bila nam je nedostupna. Put je bio kao i svako putovanje: fizički naporno, ali podnošljivo radi motiva kojeg smo imali. A motiv je bio golem: London!
Već smo se u ranim jutarnjim satima prvog dana našeg putovanja, pod okriljem noći, ukrcali na avion u zračnoj luci Frankfurt-Hahn i sletili u London. Ne iz straha, jer se nismo bojali nikoga, već da više dnevnog svjetla možemo iskoristiti za naše razgledavanje. Prolazili smo autobusom kroz rubne dijelove grada prepune zgrada i kuća tmurnog i tužnog izgleda, siromašnije četvrti, pa nam je prvi dojam Londona bio poput njihovih fasada: neugledan, prljav i jadan. No, sve se promijenilo kako smo se približavali centru. Poput poznate engleske izmjene vremena, u kojoj u jednom danu nekoliko puta padne kiša i iziđe sunce, tako se i dojam grada mijenjao iz tamnog u svijetlo, iz tužnog u veselo, iz siromašnog u bogato. Pod vodstvom turističkog vodiča slušali smo i gledali uživo ono što smo do sada mogli samo preko televizije vidjeti i čuti. Pred nama su se izmjenjivali Westminster Abbey, Big Ben, Houses of Parlament, Trafalgar Square, Buckingham Palace, Piccadilly Circus, The Tower of London, Tower Bridge, St. Paul’s Cathedral, City, Hyde Park, Royal Albert Hall,… Londonski kvartovi, jedan ljepši od drugoga, mamili su nas da iziđemo iz autobusa i provodimo sate, dane, mjesece, godine pa i čitav život u njima. No, valjalo se i smjestiti te osvježiti i nešto pojesti. Nakon večere zaletili smo se do Leicester Square, središte noćnog života Londona, gdje zbog umora i pospanosti ipak nismo proveli noć. Zaspali smo čim smo dotakli krevet.
Drugi dan je počeo vrhunski: Madame Tussaud. Voštane figure glumaca, pjevača, sportaša, kraljevske obitelji, akcijskih junaka, slavnih osoba,… i to tako realno napravljene, da se čovjek ne bi začudio ako bi zagrlio jednu radi fotografiranja, a ona ga lijepo pozdravila i nasmijala mu se. Nevjerojatan doživljaj. Na fotografijama se ne može primjetiti tko je figura, a tko živa osoba. Potom vožnja Temzom od Westminsterskog mosta pa sve do Greenwicha, mjesta na kojem se nalaze Pomorski muzej, Pomorska akademija, Kraljičina kuća te Kraljevski Observatorij s nultim meridijanom, mjesto koje dijeli svijet na lijevo i desno. Toga dana bilo je i vremena za ono što svaki pravi turist mora napraviti: kupovanje suvenira.
Zadnji dan našeg izleta započeo je sv. Misom u katedrali sv. Pavla, koju je predvodio voditelj HKM London fra Ljubo Šimunović, koji je i kazao nekoliko riječi o katolicima u Engleskoj i povijesti suživota s Anglikancima. Onda smo otišli na mjesto koje je mnogim ljudima iz političkog, društvenog i religioznog života Velike Britanije bilo zadnje: Tower. Zloglasni zatvor danas je turistička atrakcija i trezor kraljevskog blaga. Potom pakiranje i put kući.
Vratili smo se nakon trodnevnog boravka u engleskoj metropoli, ali mislim da više nismo isti ljudi. Sada smo ljudi koji su bili u Londonu i to treba poštovati!
fra Filip Mimica
Pogledajte slike u našoj galeriji:
