Piše Edi Zelić
Ludi, zbunjeni ili normalni? Što bi sada hrvatski iseljenici trebali biti nakon što su u popularnoj emisiji Hrvatskog radija “Hrvatima izvan domovine” čuli nove informacije i detalje vezane za Zakon o prebivalištu? Te su informacije u suprotnosti sa onim što se zadnjih dana i tjedana moglo pročitati i čuti iz prve ruke od hrvatskih iseljenika koji su krenuli u rješavanje statusa svog prebivališta, ne bi li ispoštovali zadani rok od 29.12.2013.
Osobne se ne oduzimaju ako ste na privremenom radu
Ivo Jelušić (na slici), potpredsjednik saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske i predsjednik Uprave Hrvatske matice iseljenika, upitao se u čemu je problem i zašto se plaši ljude. “Svaki Hrvat ima pravo na hrvatsko državljanstvo. To je jasno određeno zakonom. Svaki Hrvat, bez obzira gdje živi, ima pravo nastaniti se u Hrvatskoj i osigurati i potvrditi tamo svoje prebivalište. Pri tome ne mora imati ni stan, ni posao. On to može realizirati i to mu nitko ne može osporiti. I za one koji imaju prebivalište u Hrvatskoj, a ne žive u Hrvatskoj, dakle nalaze se na privremenom radu, školovanju i slično, nema nikakvih problema. Čovjek koji radi primjerice u Njemačkoj mora se samo javiti u nadležnu policijsku postaju i reći da ima prebivalište u Hrvatskoj te da želi zadržati osobnu iskaznicu. Drugim riječima, mora prijaviti privremeni rad u inozemstvu. Ta prijava vrijedi pet godina. I nakon pet godina taj se čovjek opet mora javiti i obnoviti svoju prijavu ako se do tada još nije vratio u Hrvatsku. I dalje će moći imati dokumente u Hrvatskoj”, rekao je Jelušić, na čiji je saborski odbor stiglo već na tisuće pisama ogorčenih iseljenika.
Jelušićeva izajava gotovo je ostavila bez riječi i novinarku Hrvatskoj radija Ivanu Perkovac koja već duže vremena izvještava o nezadovoljstvu iseljenika Zakonom o prebivalištu. Stoga je novinarka u nevjerici još jednom preupitala Jelušića, jer su do nje potpuno oprečne informacije od njegove izajve pristizale i još uvijek pristižu iz iseljeništva.
“Nikome nije u interesu da se istjeraju iseljenici”
Dakle trebaju li iseljenici poništiti osobne iskaznice?
“Nigdje to ne piše”, rekao je na to Jelušić i nastavio: “Netko namjerno, ne znam zašto, plasira neistine. Onaj tko je na privremenom radu u Njemačkoj ne mora poništiti osobne iskaznice”. Suočen s potrebom dokazivanja privremenog karaktera izbivanja iz Hrvatske i najave da će se ljudi provjeravati policijskim kontrolama, SDP-ovac je kazao: “Ne provjeravaju se ljudi. Nije nikome u interesu da istjera te ljude. Ni slučajno. Naprotiv. Samo se mora donijeti dokaz da ste na privremenom radu. I ako se nakon pet godina niste vratili, opet ćete donijeti dokaz o privremenom radu. Ne gubi se nikakvo pravo!” Jelušićeva izjava potvrđena je novinarki Hrvatskoj radija i u pismenom obliku.
Pitamo onda gospodina Jelušića zašto policijske postaje diljem Hrvatske i konzularna predstavništva diljem svijeta iseljenicima nisu mogli dati istu takvu informaciju nego su ih učinili nesigurnima oprečnim i netočnim informacijama. Mnogi koji su na privremenom radu su preveslani od (pre)ambicioznih, često i nekorektnih i drskih državnih službenika, koji su im osobnu iskaznicu oduzeli i “precvikali”. Tko će im je sada vratiti, gospodine zastupniče?
HDZ-ov zastupnik Ante Babić i Jelušićev kolega u saborskom odboru također je upitan na istu temu: “Ljudi ne razumiju o čemu se radi, ne znaju kako postupiti, kako pojedinci tako i obitelji. U međuvremenu u Hrvatskoj je veliki broj općina preimenovao ulice. Dakle, građani su dužni promijeniti adresu i dokumente. Tu se pojavljuju problemi, trebaju se napraviti nove osobne iskaznice i to nije moguće ako nemate i potvrdu gradskih vlasti o kojem se kućnom broju radi u katastru”.
Zbog očito velike zavrzlame oko primjene i provedbe Zakona o prebivalištu, ministrima uprave i unutarnjih poslova. Arsenu Bauku i Ranku Ostojiću, upućen je poziv na tematsku sjednicu. Uskoro, dakle, saznajemo valjda i dodatne informacije o Zakonu o prebivalištu. Nadamo se da će biti transparentne i nedvosmislene.
Burno i oko poreza na mirovine
Osim Zakona o prebivalištu, duhove u iseljeništvu je uznemirio i Zakon o dohotku tj. oporezivanju mirovina.
Ante Babić je kazao: “Zakon o porezu na dohodak određuje porezne stope na mirovine od 12, 25 i 40 posto, ovisno o mirovinskoj osnovici. Žao nam je što je došlo do ove situacije. Mi smo uputili amandman da se ne dopusti oporezivanje mirovina koje su stečene u inozemstvu. Ljudi su sada odustali od prebacivanja svojih sredstava iz inozemstva, čime je izravno oštećena i Republika Hrvatska”.
U emisiji HR-a progovorio je i iseljenik Marko Jerkić iz Solothurna: “Namjeravao sam se vratiti, ali prestrašili su me porezi i ponašanje poreznih vlasti. Za sada ništa od mog povratka”.
Ruža Studer, novinarka portala hrvati.ch, istražila je kakva je situacija na terenu, među umirovljenicima koji su se iz inozemstva vratili u domovinu: “Situacija je nepromijenjena. Bila sam u Vukovaru, Međimurju i Zagrebu. Ljudi se raspituju za situaciju kod porezne uprave. Međutim, izjave i informacije koje dobivaju od poreznih ureda nisu identične. Nekima su rekli da se porez odnosi samo na redovne mirovine, a da se drugi stup ne računa. Drugima se, pak, oporezuje i drugi stup. Tu nastaje zbrka. Prije par dana saznala sam za slučaj Norvežanina koji se oženio Hrvaticom i sada se u mirovini nastanio u Hrvatskoj. Čovjeku je država izračunala da mora platiti 40 posto poreza.”
Norveški Hrvat “dužan” 99 tisuća kuna
Navedeni Norvežanin čak je primio obavijest prema kojoj je dužan hrvatskoj državi platiti 99 tisuća kuna poreza. 30 godina je čovjek radio u Norveškoj kao djelatnik tamošnjeg ministarstva obrane. Boravio je u sklopu UN-ovih snaga u Hrvatskoj i upoznao suprugu. Oženio se i preselio u Hrvatsku. Sada kao umirovljenk osjeća razliku između standarda u Norveškoj i Lijepoj našoj. U Norveškoj porez na mirovine iznosi 15 posto. U Hrvatskoj Norvežanin plaća dodatan porez, višestruko veći, iako je svoju mirovinu zaradio u Norveškoj. Najavio je kako će na rješenje porezne uprave uložiti žalbu.
Što na slučaj Norvežanina kaže porezna uprava u Zagrebu? Telefonski poziv novinarke Hrvatskog radija ostao je bez odgovora. Tut-tut-tut, čulo se. Valjda će odgovor stići u pismenom obliku, u zakonskom roku 15 dana.
