Piše Edi Zelić
Počet ćemo ovaj put s malim izletom u teoriju političkih znanosti i opisati pojam reprezentativne, odnosno predstavničke demokracije. Što je to zapravo?
Reprezentativna demokracija je sustav u kojem građani biraju predstavnike u parlament kao središnji zakonodavni organ. Birati se može na nacionalnoj ili nekoj nižoj razini. Drugim riječima, građani imaju direktan utjecaj na izabrane predstavnike u parlamentu. Naravno, predstavnici koji sjede u parlamentarnim klupama dužni su predstavljati volju građana odnosno naroda. Naime, grčki pojam „demokratia“ (demos & kratia) ne znači ništa drugo nego „vlast naroda“. Narod, točnije građani s pravom glasa, prenose suverenitet na svoje predstavnike.
Kada se ima u vidu ovakav čisti teoretski uvod, a istodobno pogleda aktualna situacija u hrvatskom Saboru, može li se onda govoriti o tome da odnos snaga u klupama na Markovu trgu, i u konačnici odnos snaga i konstelacija hrvatske vlade, uistinu reprezentiraju volju hrvatskog naroda? Teško pitanje, jer u svakoj demokraciji, osim naroda, i mnogobrojni drugi faktori poput izbornih zakona, formuliranja koalicija, izbornih pragova i mnogih drugih kroje konstelacije u parlamentarnim klupama.
U Hrvatskoj se nakon prošlih izbora već uvelike razgovaralo o tome kako je zapravo na snazi paradoksalan izborni model koji ni onome tko osvoji najviše glasova ne jamči pobjedu na izborima. Dobar primjer o “nereprezentativnoj” demokraciji u Hrvatskoj nudi i činjenica što su raspršene stranke oko HSP-a i desnice osvojile ukupno 135 tisuća glasova, a nijedna nije ušla u Sabor. Za razliku, primjerice, od HDSSB-a koji je sa 69 tisuća glasova osvojio šest mandata. No, sami su krivi HSP-ovci što očito prisutan glasački potencijal ne znaju iskoristiti na način da budu utjecajan faktor u kreiranju vlasti.
Puno bolje i spretnije to radi dijametralno suprotni HNS. Stranka koju personificiraju Radimir Čačić i Vesna Pusić, pojedinačno gledajući, osvojila je samo 12 mandata, pa bi joj malo manje bahatosti i letenja u sedmim oblacima sasvim dobro došlo. Prepoznaju to i građani. Naime, najnovije ankete provedene u Hrvatskoj, dodjeljuju HNS-u čak zadnje mjesto na ljestvici popularnosti stranaka. Samo 2,9 posto birača u ovom trenutku bi izabralo HNS! Dakle, HNS koji u svojim rukama drži ministarstvo vanjskih poslova i koji kroz Radimira Čačića, po mnogima premijera u sjeni, žari i pali hrvatskim gospodarstvom, planovima za nove investicije i projekte zapošljavanja (sjeća li se još netko onih 200 tisuća radnih mjesta)…?!
U ovom trenutku Laburisti Dragutina Lesara, a također i HDZ, uživaju daleko veću potporu u javnosti od HNS-a. No, HNS kroji državnu politiku, odgovaralo to volji većine hrvatskoga naroda ili ne. I to je demokracija…